Prinston i HP prikazali prototip plastične memorije
17. Novembar 2003.
Istraživaci univerziteta Prinston i kompanije Hewlett-Packard pokazali su da se kombinacija plasticnog materijala i tankog sloja sislicujuma može upotrebiti za skladištenje digitalnih informacija.
Memorijska celija u koju se sadržaj upisuje samo jedanput, može da cuva gigabajte informacija, a za izradu je potrebna uobicajena plasticna masa uz dodatak male kolicine silicijuma. Ova kombinacija cini je izuzetno jeftinom.
Plasticni polimer koji se koristi poznat je kao PEDOT (što je skracenica pune hemijske oznake supstance). Pri niskim naponima, on provodi struju, ali pri visokim naponima dobija karakteristike poluprovodnika.
Struktura memorijske celije je klasicna, sa mikronskim osiguracima; spaljivanjem odredenih osiguraca upisuje se digitalna informacija. Ideja istraživaca je da se postigne isti efekat kao kod fleš memorije u digitalnim fotoaparatima ili MP3 plejerima. Ovakva memorija cuva sadržaj bez napajanja, ali za razliku od fleš memorije ne može da se briše. Medutim, pretpostavlja se da ce jednokratnu upotrebu opravdati niska cena.
Istraživaci smatraju da nema tehnoloških prepreka da ovakve memorije budu veoma malih dimenzija i da bi jedan kubni centimetar mogao da sadrži više od gigabajt podataka. Sledeci cilj na kojem ce istraživaci raditi jeste prepisiva plasticna memorija.
Trenutno se poluprovodnicke elementi rade na silicijumskim podlogama i prolaze složen postupak do finalnog proizvoda. PEDOT memorijske celije ce moci da se prave maksimalno jednostavnim postupkom, kao gotovo bilo koji jeftin plasticni proizvod.
Materijal bi mogao da se koristi i za druge poluprovodnicke elemente. Vec se pojavila ideja o radiofrekventnim identifikacionim etiketama koje bi zamenile trakasti kod. O njima se razmišljalo i ranije, ali je cena u silicijumskoj verziji bila previsoka. Velika kolicina podataka koji bi se tako mogli upisati mogla bi da posluži u razne svrhe, od serijskog broja, do
jednostavnog nalaženja u velikim skladištima.
Tweet
Istraživaci univerziteta Prinston i kompanije Hewlett-Packard pokazali su da se kombinacija plasticnog materijala i tankog sloja sislicujuma može upotrebiti za skladištenje digitalnih informacija.
Memorijska celija u koju se sadržaj upisuje samo jedanput, može da cuva gigabajte informacija, a za izradu je potrebna uobicajena plasticna masa uz dodatak male kolicine silicijuma. Ova kombinacija cini je izuzetno jeftinom.
Plasticni polimer koji se koristi poznat je kao PEDOT (što je skracenica pune hemijske oznake supstance). Pri niskim naponima, on provodi struju, ali pri visokim naponima dobija karakteristike poluprovodnika.
Struktura memorijske celije je klasicna, sa mikronskim osiguracima; spaljivanjem odredenih osiguraca upisuje se digitalna informacija. Ideja istraživaca je da se postigne isti efekat kao kod fleš memorije u digitalnim fotoaparatima ili MP3 plejerima. Ovakva memorija cuva sadržaj bez napajanja, ali za razliku od fleš memorije ne može da se briše. Medutim, pretpostavlja se da ce jednokratnu upotrebu opravdati niska cena.
Istraživaci smatraju da nema tehnoloških prepreka da ovakve memorije budu veoma malih dimenzija i da bi jedan kubni centimetar mogao da sadrži više od gigabajt podataka. Sledeci cilj na kojem ce istraživaci raditi jeste prepisiva plasticna memorija.
Trenutno se poluprovodnicke elementi rade na silicijumskim podlogama i prolaze složen postupak do finalnog proizvoda. PEDOT memorijske celije ce moci da se prave maksimalno jednostavnim postupkom, kao gotovo bilo koji jeftin plasticni proizvod.
Materijal bi mogao da se koristi i za druge poluprovodnicke elemente. Vec se pojavila ideja o radiofrekventnim identifikacionim etiketama koje bi zamenile trakasti kod. O njima se razmišljalo i ranije, ali je cena u silicijumskoj verziji bila previsoka. Velika kolicina podataka koji bi se tako mogli upisati mogla bi da posluži u razne svrhe, od serijskog broja, do
jednostavnog nalaženja u velikim skladištima.
Tweet
