Organske memorije se bliže upotrebi
06. Maj 2004.
Moguće je da će se memorijski čipovi jednog dana proizvodi od organskih materijala, pošto je u proteklih nekoliko meseci više istraživačkih grupa prijavilo nova otkrića u ovoj oblasti. Trenutno se razvijaju razne varijante organskih memorijskih medija, od onih koji bi trebalo da zamene optičke diskove, do onih koji bi u budućnosti mogli da potisnu DRAM memoriju. Glavna prednost organskih čipova je što za njihovu izradu nisu potrebne čiste sobe ni fotolitografija, tako da je njihova proizvodnja jednostavna i jeftina. U ovom trenutku se planira kombinovanje organskih materijala sa klasičnom silicijumskom tehnologijom, kako se ne bi morao menjati ustaljeni proces proizvodnje.
Najveći problem je do sada bio kako naći materijal koji neće jednostavno izgoreti kada se izloži visokim temperaturama neophodnim za izradu silicijumskih čipova. Nedavno je Univerzitet u Riversajdu objavio da je uspeo da pronađe odgovorajuću organsku supstancu. U pitanju porfirin, jedno od ključnih jedinjenja velikog broja organizama, pošto predstavlja osnovu molekula hemoglobina i hlorofila. Porfirin je prirodno u stanju da prima i otpušta elektrone, tako da se može koristiti kao jeftina zamena za kondenzatore u standardnim DRAM ćelijama. Istraživanja su pokazala da sloj porfirina može da izdrži temperaturu do 400 °C, a memorija zasnovana na njemu je podjednako trajna kao i klasični DRAM. Kao bonus, porfirin je u stanju da drži naelektrisanje nekoliko minuta, umesto svega nekoliko desetina milisekundi kao kod DRAM memorije, tako da novi tip memorije ne mora tako često da se osvežava.
Drugi način upotrebe organske memorije se razvija na Prinston Univerzitetu u saradnji sa kompanijom Hewlett-Packard. U pitanju je naročita vrsta jeftine ROM memorije zasnovane na PEDOT polimeru sa kojim smo se već sretali. PEDOT je u stanju da provodi elektricitet, zbog čega se koristi u materijalima kao što su antistatičke kesice, ali kada se kroz njega propusti dovoljno jaka struja, on gubi provodljivost. PEDOT se nanosi na podlogu u vidu ćelija, pet puta manjih od onih koje se koriste kod CD-a. Upisivanje podataka se vrši propuštanjem prejake struje kroz određene ćelije, nakon čega one gube provodljivost i postaju logičke nule, dok ostale ćelije zadržavaju provodljivost i predstavljaju logičke jedinice. Na ovaj način bi se moglo dobiti milion bita podataka na kvadratnom milimetru materijala debljine lista hartije. Još jedna prednost ovakve memorije je to što se brzo čita, a čitači ne moraju imati pokretnih delova, za razliku od čitača optičkih i magnetnih diskova. Testiranja nove memorije će se nastaviti, i ako sve bude išlo po planu, komercijalna eksploatacija ove tehnologije će početi kroz pet godina.
Tweet
Moguće je da će se memorijski čipovi jednog dana proizvodi od organskih materijala, pošto je u proteklih nekoliko meseci više istraživačkih grupa prijavilo nova otkrića u ovoj oblasti. Trenutno se razvijaju razne varijante organskih memorijskih medija, od onih koji bi trebalo da zamene optičke diskove, do onih koji bi u budućnosti mogli da potisnu DRAM memoriju. Glavna prednost organskih čipova je što za njihovu izradu nisu potrebne čiste sobe ni fotolitografija, tako da je njihova proizvodnja jednostavna i jeftina. U ovom trenutku se planira kombinovanje organskih materijala sa klasičnom silicijumskom tehnologijom, kako se ne bi morao menjati ustaljeni proces proizvodnje.
Najveći problem je do sada bio kako naći materijal koji neće jednostavno izgoreti kada se izloži visokim temperaturama neophodnim za izradu silicijumskih čipova. Nedavno je Univerzitet u Riversajdu objavio da je uspeo da pronađe odgovorajuću organsku supstancu. U pitanju porfirin, jedno od ključnih jedinjenja velikog broja organizama, pošto predstavlja osnovu molekula hemoglobina i hlorofila. Porfirin je prirodno u stanju da prima i otpušta elektrone, tako da se može koristiti kao jeftina zamena za kondenzatore u standardnim DRAM ćelijama. Istraživanja su pokazala da sloj porfirina može da izdrži temperaturu do 400 °C, a memorija zasnovana na njemu je podjednako trajna kao i klasični DRAM. Kao bonus, porfirin je u stanju da drži naelektrisanje nekoliko minuta, umesto svega nekoliko desetina milisekundi kao kod DRAM memorije, tako da novi tip memorije ne mora tako često da se osvežava.
Drugi način upotrebe organske memorije se razvija na Prinston Univerzitetu u saradnji sa kompanijom Hewlett-Packard. U pitanju je naročita vrsta jeftine ROM memorije zasnovane na PEDOT polimeru sa kojim smo se već sretali. PEDOT je u stanju da provodi elektricitet, zbog čega se koristi u materijalima kao što su antistatičke kesice, ali kada se kroz njega propusti dovoljno jaka struja, on gubi provodljivost. PEDOT se nanosi na podlogu u vidu ćelija, pet puta manjih od onih koje se koriste kod CD-a. Upisivanje podataka se vrši propuštanjem prejake struje kroz određene ćelije, nakon čega one gube provodljivost i postaju logičke nule, dok ostale ćelije zadržavaju provodljivost i predstavljaju logičke jedinice. Na ovaj način bi se moglo dobiti milion bita podataka na kvadratnom milimetru materijala debljine lista hartije. Još jedna prednost ovakve memorije je to što se brzo čita, a čitači ne moraju imati pokretnih delova, za razliku od čitača optičkih i magnetnih diskova. Testiranja nove memorije će se nastaviti, i ako sve bude išlo po planu, komercijalna eksploatacija ove tehnologije će početi kroz pet godina.
Tweet
