05. Mart 2004.


Razvoju procesora se posvecuje velika pažnja - zbog toga se ponekad memorija stavlja u drugi plan, iako se radi o ravnopravnom ciniocu koji utice na racunarske performanse. Proizvodaci DRAM cipova su se dogovorili da ove godine pocnu sa postepenim prelaskom na novu memorijsku arhitekturu koja ce ubrzati racunare, pre svega na polju multimedije i igara.



Gotovo svi PC racunari danas koriste memoriju DDR SDRAM, koja se prodaje u varijantama razlicitih brzina; najcešce se koristi memorija PC3200 (DDR400) koja radi na 400 MHz; postoje i brže memorije, ali one nisu standardizovane.
Sledeci korak u arhitekturi memorijskih cipova bice DDR2 i omogucice još vece brzine.



Jedan od cinilaca koji ogranicavaju brzinu memorijskih cipova jeste kvalitet signala koji stiže do njih; na visokim frekvencijama se ne održava lako. U novim cipovima bice primenjeno "diferencijalno signaliziranje", a na cipovima ce biti ugradeni terminatori koji ce im pomoci da lakše izadu na kraj sa šumovima što nastaju tokom putovanja signala kroz sistem.



Prvi cipovi DDR2 vec se nalaze tržištu, a proizvode ih kompanije Micron, Samsung, Elpida, Hynix i Infineon. Njihove brzine su 400 i 533 MHz.



Korisnici nece moci tek tako da zamene memoriju u svojim racunarima: nove cipove morace da podržavaju i sistemski cipovi na maticnoj ploci. Intel je za drugo tromesecje ove godine najavio skup cipova Grantsdale, dok su odgovarajuce cipove takode najavili VIA i SiS.



Strucnjaci kažu da ne treba ocekivati cuda od DDR2 memorije sa radnim taktom od 400 MHz; do ozbiljnijih ubrzanja ce doci sa memorijama frekvencija 533 i
667 MHz. Do 2005. godine, cene nove memorije trebalo bi da budu izjednacene sa cenama stare.



DDR SDRAM je standard vec nekoliko godina, pa su i druge kompanije u meduvremenu radile na novim tipovima. Rambus je, na primer, najavio memoriju nazvanu XDR, koja dozvoljava radne taktove do 3,2 GHz. Ova memorija takode koristi diferencijalno signaliziranje, ali u svakom delu svoje arhitekture, dok DDR2 to cini samo u nekim. Nadalje, umesto da svi moduli koriste zajednicku magistralu, svaki XDR modul se povezuje nezavisno na memorijski kontroler, što takode doprinosi bržem protoku. Ovu tehniku nezavisnih magistrala razvijaju i drugi proizvodaci.



Toshiba i Sony vec imaju licence za XDR memoriju, tako da bi ona mogla uskoro da se pojavi u grafickim i mrežnim uredajima. Do 2006. ili 2007.
godine, ova tehnologija bi mogla da stigne i do PC racunara.


 
Uvoznici IT brendova brendovi